Raznoporazno

Dobrodošli na moj blog

01.01.2012.

Sretna misao


...  Ma hajde ne budali, pa šta ako je prošla još jedna, pa šta ako je bilo više padova nego uspona, pa šta ako je bilo više suza nego smijeha.
Nije to bilo vrijeme kakvo si željela, nije to bio život kakav si željela ali prolazio je sat za satom, dan za danom, prošla je i ona nekako, izdržala si nekako, preživjela si nekako i opet ćeš nekako samo se i dalje moraš držati svoje sretne misli i nadati se da će
u danima koji dolaze i dalje biti dovoljna da te izmami iz ćoška, otrgne sa dna....

28.12.2011.

Kajanje

Noćas ću te milovati  dahom,
pogled zarobiti usnama,
voljeti nježno i strasno
onako kao prvi put,
a prvim zrakama sunca
pobjeći ću sa tvog ramena
jer ne bih mogla podnijeti
kajanje u tvojim očima.

27.12.2011.

Stan I

Najam stana ponekad nalikuje na naučnu fantastiku ili pak humoresku. Uz brdo oglasa što sa neta što iz novina, obavezna je doza strpljenja odnosno debelih živaca. Naravno, tko ima viška para okrene broj agencije za nekretnine i svi problemi nestaju. Obzirom da ne spadam u te novčane sretnike moje su muke trajale već tri dana. Poput prethodnih i ovo jutro provodim u telefoniranju i dogovaranju termina za obilazak, osjećajući lagano nezadovoljstvo jer su neki stanovi već iznajmljeni, a činilo mi se da su upravo ono što trebam i što trenutno sebi mogu priuštiti.
Pregledavam zabilješke i sat kasnije zvonim na parlafon zgrade gdje se nalazi prvi stan ali se nitko ne javlja.
Provjeravam adresu i ponovno zvonim, ovaj put duže i ulazna vrata se ubrzo otvaraju. Penjem se na treći sprat, pozvonim i čekam. Čuju se koraci a onda i slabašni muški glas - Ko je ?
- Dolazim zbog stana, dogovorili smo se telefonom da ga dođem vidjeti.
- Čijeg stana ? I zašto vičete ?
- Vašeg stana, dali ste oglas da iznajmljujete stan.
- Ništa ja ne iznajmljujem, moja sestra iznajmljuje - jedva čujno dopire do mene, a ona slijedi otključavanje prvi put, drugi put, pa zvuk lanca i napokon se vrata otvaraju.
- Uđite, šta čekate, nemam ja vremena i za Boga miloga spustite taj glas.
Zbunjena,poput Alise u zemlji čudesa i sa određenom dozom straha ulazim u hodnik i slijedim starijeg gospodina.
- Ovo je kuhinja . Hoćete sjesti ?
- Ma ja bih prvo pogledala i ostalo ako nije problem ?
- Može, stan nije veliki ali nije ni mali, znači da je taman - mrmlja vodeći me u razgledavanje.
- Vidim ima i TV, koliko se kanala može gledati ?
- To vam nije u cijeni, to se dodatno plaća.
- Da, znam da moram platiti i tv pretplatu.
- Ma baš mene briga za pretplatu, morate i meni platiti ?
- Ne razumijem šta želite reći ?
- Ja stanujem u stanu ispod ovog, a vi stalno vičete, sigurno i tv preglasno gledate, ja hoću svoj mir, dakle ako hoćete stan sa televizorom morate dodatno platiti.
Ne vjerujući vlastitim ušima, pitajući se što je slijedeće što ću morati dodatno platiti, odustajem od daljnjeg razgledavanja, zahvaljujem uz riječi da moram razmisliti i navrat nanos izlazim.
23.12.2011.

S

Rijetki su oni što večeras prolaze gradom, studen je učinila svoje i tek se može sresti poneka izgubljena duša, praznog pogleda na svom vječitom putu prema nigdje.
Sa prvim pahuljama zapletenim u kosi, promrzlim rukama što u džepovima bezuspješno pokušavaju  pronaći toplinu, vidim te. Hladna, ohola, prolaziš pored mene kao da ne postojim.
Želim da ti doviknem: "Hej, stani, osvrni se , ja sam tu !"
Želim da u mojim riječima osjetiš bijes koji  osjećam prema tebi, ali me ne primjećuješ,  ne zastajkuješ ni na tren i hitrim koracima nestaješ iza ugla.
Želim da potrčim za tobom, da ti promrzlim rukama dotaknem obraze, a onda ih spustim do tvog vrata i stišćem ga sve dok ne osjetiš moju mržnju, sve dok ne osjetiš onu istu bol koju si ti meni nanijela.
Želim da mi vratiš ono što nekad nazivah životom ali usne su nijeme, noge kao teškim okovima sputane, ruke tonu sve dublje u džepove i samo okus soli na usnama ostaje.

21.12.2011.

Ime

Sve oluje ne mogu izbrisati tvoje ime
u pijesku mog srca

01.12.2011.

..

...Ubit će me noćas stvari lagane....

28.11.2011.

Daljina

Daljina između nas mjeri se hladnoćom tvog srca...

27.11.2011.

E

Samo se budale vraćaju na mjesto zločina a mene to, ne mojom krivicom sutra čeka.
Da bar mogu sutrašnji dan nekako prespavati, ma da bar mogu noćas zaspati da sutra sve to  nekako lakše izduram, al bojim se da od toga ništa...

26.11.2011.

Lice

Ne poznajem više tvoje lice
tražim u tvom pogledu nešto nježno
nešto moje, ali to više nisi ti.
Tvoje je lice lice neznanca,
na njemu maska uljudnosti i daljine.
Tvoje usne izgovaraju riječi hladno
kao u prolazu.
Na kojoj sam te raskrsnici života izgubila ?

25.11.2011.

Prošlo svršeno vrijeme

Bježiš od mene
okružio si se maglom
kroz koju se ne nazire
put do tvog srca
Bježiš od mene
okružio si se olujnim vjetrovima
koji moja nastojanja da ti se približim
čine nemogućim
Bježiš od mene
okružio si se ledom
od kojeg su tvoje riječi poput mača
Bježiš od mene
ostavljaš me samu i ne osvrćeš se
Za tebe sam prošlo svršeno vrijeme


Stariji postovi

Raznoporazno
<< 01/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031